Alati prirodnog konjarstva
Konjari koji se koriste prirodnim konjarstvom prepoznaju se između ostalog i po alatima koje koriste u svom radu ili još bolje koje NE koriste (što manje alata se koristi, to je konjar sposobniji i vještiji jer je cilj stvoriti trajno razumijevanje i partnerstvo sa konjem na način da konj razumije što želimo od njega i da dobrovoljno odradi zadatak bez da koristimo cijeli set pomagala koji ga sprečava da nešto radi (npr. da diže glavu) na način koji uzrokuje bol.Alati koje koristim kod treninga na tlu su:
- - “rope halter” - glavnik od mekanog užeta debljine 6 ili 12 mm
- - “stick” - štap od fiberglasa na kojem se nalazi uže koje se može skinuti (string)
- - užad različitih duljina
- - za jahanje koristim lomljene žvale (ponekad samo "rope halter" i priručno napravljene uzde od užeta)
Cilj je što bolje istrenirati konja da bez problema reagira na naredbu (npr. zaustavljanje) bez da treba koristiti pomagala koja uzrokuju bol (razne vrste žvala i lanaca) jer to znači da konj treba dodatan trening i da još nije spreman i siguran za konkretan zadatak.
Filozofija prirodnog konjarstva
Prirodno konjarstvo (engl. Natural Horsmanship) je pristup treniranju konja koji se bazira na psihologiji i komunikaciji koju konji koriste u prirodi da bi se sporazumijevali u krdu. Cilj je nenasilan i neagresivan trening uz korištenje znakova kojima konjima dajemo do znanja što želimo od njih te nakon toga slijedi pozitivna ili negativna posljedica ovisno o tome da li je konj učinio ono što želimo ili suprotno od toga.Izvorni naziv u engleskom sastoji se od rijeci horse (konj), riječi man (covjek) i nastavka ship (nastavak koji oznacava odnos) pa bi se prirodno konjarstvo moglo prevesti i kao odnos izmedju covjeka i konja koji se bazira na konju prirođenoj komunikaciji.
Kakav ce biti odnos između čovjeka i konja određuje čovjek jer konj će samo reagirati na poticaj. U konačnici ćemo doći do željenog rezultata, samo je pitanje da li će to biti preko utjerivanja straha ili preko autoriteta vođe. Iz svake sekunde interakcije sa čovjekom konj nesto uči samo je pitanje da li uči ono što mi želimo ili nešto drugo. Npr. ako konja koji grize udarimo rukom, bičem i sl., konj će iz straha možda prestati gristi ali će razviti naviku koja se naziva “head shy” tj. počet će dizati glavu u strahu od udarca i kad mu stavljamo uzde ili glavnik. Nasuprot tome, ako konja u trenu kad pokuša ugristi, udarimo vrhom čizme u nogu ili mu postavimo lakat ili stik da udari u njega, konj ce naučiti da slijedi neugodna posljedica nakon ugriza pa će s vremenom prestati, a neće razviti negativnu naviku ili nas kriviti za nasilje. Filozofija prirodnog konjarstva podrazumijeva pristup koji imamo u odnosu sa svojim konjem tj. na koji način cemo riješiti pojedinu situaciju. Moja filozofija podrazumijeva držanje što sličnije životu u prirodi, nenasilan i konju razumljiv odgoj i trening na način da se čovjek postavi u poziciju alfa kobile (namjerno nije pastuha jer u prirodi krdo vodi alfa kobila a pastuh je zadužen za parenje i držanje svojih kobila na okupu i tjeranje konkurencije tj. drugih pastuha).
U osnovi prirodnog konjarstva je psihologija koja trenira konja iznutra - i njegov um, a ne samo tijelo. Postoji nekoliko osnovih načela te psihologije:
1. Approach and Retreat (Pristup i uzmicanje)
Načelo pristupa i uzmicanja znači da ćemo postepeno dolaziti do cilja tj. koristiti “krivudav” pristup umjesto pravocrtnog. Konji su plijen, a ne predatori i da bi preživjeli moraju stalno biti svjesni kretanja u okolini da bi izbjegli napad. Predatori, kad ugledaju plijen, napadaju pravocrtno tj. obrušavaju se na plijen. Čovjek spada u predatore i ima tendenciju da radi stvari pravocrtno. Npr. ako želimo osedlati konja, zgrabit ćemo sedlo i jednim potezom ga baciti konju na leđa. S konjskog gledišta, bilo kakva stvar na njegovim leđima znači predatora koji ga je spreman zgrabiti i baciti na tlo. Njemu moramo dokazati da nemamo zle namjere i da mu nećemo nauditi stavljajući mu sedlo na leđa. Koristiti načelo “pristup i uzmicanje” značilo bi da ćemo uzeti sedlo i staviti ga konju na leđa (pristup). Ako primijetimo da se konj boji nećemo samo nastaviti nego ćemo maknuti sedlo i napraviti korak natrag(uzmicanje) da mu dokažemo da ne želimo biti predator nego partner. Kad se konj smiri, ponavljamo postupak sve dok konj ne stoji potpuno opušteno sa sedlom na leđima. Koristeći načelo “pristupa i uzmicanja” gradimo povjerenje između nas i konja.
2. Pressure and Release (Pritisak i otpuštanje)
Načelo “pritiska i otpuštanja” znači da ćemo koristiti pritisak kad želimo da konj nešto učini. Čim pokaže i najmanju volju da to učini, otpustit ćemo pritisak. Npr. ako želimo da konj dođe bliže nama, povući ćemo uže i stvoriti pritisak, čim napravi korak prema nama, uže će se olabaviti i otpustiti pritisak i dati konju nagradu za trud. Kod ovog načela, tempiranje pravog trenutka da otpustimo pritisak je ključano za uspjeh da bi konj ispravno shvatio što želimo od njega. Ako otpustimo pritisak u krivom trenutku konj će naučiti krivu stvar, a ne ono što nam je bila namjera.
Positive And Negative Consequences (Pozitivne i negativne posljedice)
Konji ne razumiju kaznu i agresiju. Razumiju da nakon neke akcije sljedi posljedica koja može biti ugodna ili neugodna. Ako želimo naučiti konja da ne grize, možemo ga udariti po nosu (to je čin koji konj doživljava kao igru jer se konji u prirodi igraju na način tko će koga prije ugristi - na taj način učimo ga da drugi put bude brži od naše ruke, ako želi pobijediti). S druge strane, ako u trenutku dok nas konj pokuša ugristi, stanemo mu na nogu ili ga lagano udarimo vrhom čizme, konju ćemo prvo odvući pažnju, a nakon toga će povezati ugriz sa neugodnošću na nozi pa će s vremenom prestati gristi jer zna da slijedi neugodna posljedica.
